U inat dijagnozama

Tu, gdje nam se mladost prvim znakom zrelosti opasala. Gdje se naš smijeh, poput gromoglasne koračnice srca, i dalje razlijeva po i najmanjem kutku svake ulice kojom smo ikada zajedno prošli.   Tu, gdje se nebo i more beskrajnom nježnošću spajaju. I gdje svaki dašak vjetra tiho, najtiše, pripovijeda priču o nama. Priču o istinskoj Blizini, koju može čuti svako ko je bar na trenutak tu istu okusio. Bar jedan trenutak je živio, pa je negdje duboko u sebi kao beskrajno plavetnilo zakopao.    Tu gdje valovi svojim hukom uvijek nadjačaju glasove prolaznosti koji naše Zauvijek sa linija nam dlanova očajno žele izbrisati.   TU. Da se nebu još jednom zahvalim, što je nekad davno svoju boju tvojim očima pozajmilo, pa me svaki put kad u naš grad dodjem, tvojim blagim pogledom dočeka. Osunčano i vječno, baš kakav si i ti bio. Bio i ostao.  

Jedino njoj svim srcem želim čestitati Bajram, poželjeti joj ama baš svako dobro ovoga svijeta, jer je svaki Bajram u njenoj blizini oduvijek bio sinonim za sreću, radost, beskrajnu lakoću postojanja i praznikovanja. Jedino njoj, ali... Nje nema. Da mi onako, još napola snena, uleti u zagrljaj, ali da je to nikako ne sprijeći da me zagrli najjače, da mi sunce iz njenih očiju ugrije dušu... Ostale su samo neizreciva, pregolema tuga, i suze koje se, evo, od sinoć, ne prestaju slijevati niz moje lice. Sve ostalo što učinim danas biće onako, reda radi. Od onog dana kad je nestade, šaljem danonočno najjače joj zagrljaje i (kad mi to nije teško i preteško), najljepše svoje osmijehe, jer će baš osmijeh zauvijek biti ona stvar koja me asocira na nju.   I baš svaki dan molim ono ostalo dvoje mi najdražih da mi je čuvaju, paze, da joj nikad ne dozvole da bude tužna. A gore valjda nema tuge, ni suza, ničeg bolnog ni teškog gore nema...? Šta ti ja znam. Za svaki slučaj ipak to činim.  ...

Nasmijte se. Sebi u ogledalu. Nepoznatom djetetu koje u šetnji sretnete. Cvijetu pored puta. Ogledalo će vam vratiti osmijehom. Dijete isto tako. Cvijet će u nemogućnosti da se osmijehne, zamirisati.  A ljudi? Većina će se pomalo preneraženo osvrtati oko sebe pitajući se šta vam je, kome i zašto se smijete. Ne obazirite se na to, već čuvajte nasmijane sebe za one malobrojne, one kojima vaš osmijeh govori više od hiljadu riječi. Kojima vaša radost nešto znači. ❤️❤️❤️❤️