Odsad kroz život samo lagano
Nije uvijek ona jedna kap kriva za prolivenu čašu. Nekad se čaša sama prevrne pa pukne, nekad se zaljulja pa se dio sadržine prolije. A nekad je (bilo je vrijeme da i to naučim!) zaljuljam ili prolijem i sama. Da sve ono što mi nije potrebno i što nikako ne bi trebalo biti dio mog života, iscuri, nestane. Da ustupi mjesto stvarima kojima težim i koje mi pričanjavaju zadovoljstvo. Koje ni za sva blaga ovog svijeta ne bih mijenjala. Svoje neke male ljude velikog srca. Svoja putovanja dušom na kojima mi nikakva pratnja raznoraznih glumaca i negativaca nije potrebna. U prošlost punu prelijepih uspomena. U budućnost u kojoj za loše stvari i loše ljude više nema mjesta. Puno sam toga u životu prošla. Bilo je tu svega i svačega. Sad shvatam kako me je svaka osoba koju sam u životu srela, svaki predjeni put (kako uzbrdo tako i nizbrdo) vodio meni ovakvoj kakva sam danas. Meni, koja konačno zna svoju vrijednost i koja od nje ni za kakvu cijenu više ne odustaje. Ali je počela odustajati i od...
