Najteža je borba sa samim sobom
Slomišmo se pokušavajući život definisati riječima. Izbezumljeno se osvrćemo oko sebe u potrazi za nekom drugom osobom, koja bi osmislila ako ne svaki, ono bar poneki trenutak našeg postojanja. Lutamo u najcrnjem mraku tudjih nekih labirinata, tražeći u njima svoj spas i svoje rješenje. Saplićemo se o vlastite ponore iluzija, očekujući od drugih da nam zakrpe naše davno polomljene dijelove. Odrićemo se vlastitih boja da bi od bezbojnih ljudi bezuspješno pokušavali istržiti bar malo šarenila koje bi nam uljepšalo dane. Degradiramo vlastite svjetove da bi dragim ljudima mogli uljepšati njihove. Jer tako valjda u životu treba. Jer jedino tako ćemo jednom i naša sreća i mi doći na red… Vraga! Život nema pojma ni o kakvom redu. I nikada ti neće stajati rame uz rame, niti će te podržati u nastojanjima da mijenjaš tudje svjetove. I čije bi to ti svjetove mijenjala, dušo moja draga? Svjetove ljudi koji se promjena boje, strijepe pred njima? Koji im se iz sve snage opiru, ne žele ih? Mije...