U inat dijagnozama

Nemoj nikad meni o meni. Vodila sam bitke i ratove na mjestima gdje noga najvećeg junaka ni u najludjem snu ne bi kročila. Pobjedjivala sam i gubila, padala i dizala se uvijek iznova, ali se nikad predala nisam. Ama baš ništa o tome ne znaš. Ona sam koja, gdje god da je put odvede, nosi sa sobom milijardu lijepih uspomena. Ona, koju te iste ponekad grlenim smijehom obgrle, a ponekad strovale u najdublje ponore. Pa se potpuno sama izvlači iz njih govoreći: »Nije mi ništa!« ili »Dobro sam!« Ona sam koja priča s drvećem, pticama, oblacima, olujama. I sa morem pričam, kad god se nadjem u njegovoj blizini. Tebi je taj jezik totalno nerazumljiv, zato nemoj. Ja u letu ptice, mirisu cvijeta pored puta, osmijehu djeteta u prolazu, u sjaju zvijezda i svjetlucanju svitaca, stapanju sunca s morem u ljetnim večerima vidim nešto veličanstveno, nešto totalno magično. Mene sve to opčinjava, dok ti to i ne primječuješ. Nemoj nikad meni o meni. Jer nemaš pojma koliko golgote je u ovom životu d...

Dobro je živote, naučili smo lekciju: nikad više ne trebamo nuditi bilo kakvu vrstu pomoći osobama koji istu tu od nas nisu tražili, osobama kojima ona kao nije potrebna.  Koji je kao ne žele. Koji nas čak išamaraju riječima kad to pokušamo ili čak učinimo. Koji nam zauzvrat ponude samo prijekore i nesuvisle primjedbe. Koji u nama traže i vide samo ono loše. Pamte samo ono loše koje su u 99 % slučajeva umislili, dok sve dobro zaboravljaju. Ignorišu, ili čak negiraju. Ali mi im nećemo više zamjerati, zar ne? Jednostavno nisu navikli ni na ljepotu ni na dobrotu. Kao da ih se boje i izbjegavaju ih. Ne priznavaju. Vjerovatno nisu sposobni ni spremni prihvatiti sebe takve a kamoli nas toliko drukčije. Kao da živimo u nekim odvojenim galaksijama. Ograda je to, koju, ma koliko se trudili i čime god pokušavali, nikada nećemo moći srušiti, jer je skovana od čelika. Ali to je njihov problem, nikako ne naš. Ne trebamo se više time zamarati.   Sve je u redu živote. Učimo polako lekciju...

Biti i sanjar i borac u isto vrijeme ne može svako, pogotovo ne u današnji vakat. Nekima je to Bogom dano, opet druge život na to primora.  Ja definitivno pripadam ovim prvima (bar što se borca tiče - borim se čini mi se od prvog dana svog postojanja). Jer sam u inat rodjena, u inat preživjela sve moguće što čovjek preživjeti može (i valjda, po nama nekom nepoznatom 'zapisu', mora!), ali sam i dalje srcem vodjena. I uvijek ću to biti.