Dobro je živote, naučili smo lekciju

Dobro je živote, naučili smo lekciju: nikad više ne trebamo nuditi bilo kakvu vrstu pomoći osobama koji istu tu od nas nisu tražili, osobama kojima ona kao nije potrebna. Koji je kao ne žele. Koji nas čak išamaraju riječima kad to pokušamo ili čak učinimo. Koji nam zauzvrat ponude samo prijekore i nesuvisle primjedbe. Koji u nama traže i vide samo ono loše. Pamte samo ono loše koje su u 99 % slučajeva umislili, dok sve dobro zaboravljaju. Ignorišu, ili čak negiraju. Ali mi im nećemo više zamjerati, zar ne? Jednostavno nisu navikli ni na ljepotu ni na dobrotu. Kao da ih se boje i izbjegavaju ih. Ne priznavaju. Vjerovatno nisu sposobni ni spremni prihvatiti sebe takve a kamoli nas toliko drukčije. Kao da živimo u nekim odvojenim galaksijama. Ograda je to, koju, ma koliko se trudili i čime god pokušavali, nikada nećemo moći srušiti, jer je skovana od čelika. Ali to je njihov problem, nikako ne naš. Ne trebamo se više time zamarati.

 

Sve je u redu živote. Učimo polako lekciju po lekciju. Idemo dalje. Ti i ja. I ma koliko na trenutke bilo teško, zadržaćemo i dalje osmijeh na licu i dobrotu u srcu. Još postoje ljudi koji to znaju cijeniti. Ljudi koji su sunce u nama. Koji su neke sasvim suprotne lekcije, neprimjereno bolje, ljepše, pozitivnije u svakom pogledu. Takvih se držimo. A ovi drugi... Oni su samo drugi. Naša sušta suprotnost. Njima njihov svijet, nama naš. Ništa loše u tome nema. Nismo svi isti i sa tim se trebamo pomiriti. To je jedino što trebamo shvatiti i prihvatiti.