Nemoj nikad meni o meni

Nemoj nikad meni o meni. Vodila sam bitke i ratove na mjestima gdje noga najvećeg junaka ni u najludjem snu ne bi kročila. Pobjedjivala sam i gubila, padala i dizala se uvijek iznova, ali se nikad predala nisam. Ama baš ništa o tome ne znaš.

Ona sam koja, gdje god da je put odvede, nosi sa sobom milijardu lijepih uspomena. Ona, koju te iste ponekad grlenim smijehom obgrle, a ponekad strovale u najdublje ponore. Pa se potpuno sama izvlači iz njih govoreći: »Nije mi ništa!« ili »Dobro sam!«

Ona sam koja priča s drvećem, pticama, oblacima, olujama. I sa morem pričam, kad god se nadjem u njegovoj blizini. Tebi je taj jezik totalno nerazumljiv, zato nemoj. Ja u letu ptice, mirisu cvijeta pored puta, osmijehu djeteta u prolazu, u sjaju zvijezda i svjetlucanju svitaca, stapanju sunca s morem u ljetnim večerima vidim nešto veličanstveno, nešto totalno magično. Mene sve to opčinjava, dok ti to i ne primječuješ.

Nemoj nikad meni o meni. Jer nemaš pojma koliko golgote je u ovom životu doživjela i preživjela, ni sama ne shvatajući kako, ova moja duša. Koliko puta se je potpuno sama lomila zbog stvari koje su se tebi činile potpuno bezazlene i nevrijedne tolike patnje. Niti o ljepotama koje je susretala na svojim putevima i koliko njih joj je, uprkos svim nesrećama i tragedijama koje je bar na trenutak uspjela prevazići, bilo i još joj je uvijek dano živjeti. Punim plućima udisati. Osjećati. Na koliko divnih ljudi je 'nalijetala' slučajno ili sudbonosno, ljudi u koje nikad, ni za trenutak nije posumnjala. Ljudi koji su joj do svog zadnjeg daha pružali ruku, podršku, utjehu. Osmijehe i od sunca svjetlije i toplije. Ljudi kojima »Zauvijek!« i »Tu sam za tebe!« nisu bili niti će ikada biti samo fraze, već način života. Bit postojanja.

I zato ti još jednom ponavljam: nemoj nikad meni. O meni. Drugima možeš lagati, izmišljati što god ti drago, ali meni ne! Kad prodješ svim mojim stazama, kad doživiš sve nedaće, sva zadovoljstva, sve moje urlike sreće i jauke neprežaljenih tuga, punu kapu besmisla koje sam proživjela, e onda… Ni onda nemoj. Jer jednostavno nemaš prava. Ne živiš niti ćeš ikada živjeti moj život, ne udišeš niti ćeš ikada udisati zrak mojim plućima. I nikad se nemoj ni porediti a ni takmičiti sa mnom. Ona sam koja ne podnosi ni jedno ni drugo. Nemoj, jer jednostavno nisi niti ćeš ikada biti ja, pa ni nalik meni. Ja naime, ako me već primoraš u takmičenje, želim da i ti pobjediš. A ti? Šta želiš ti?