Srcem ću te, svijete moj!

Prigrliti baš takvog kakav jesi, jer jedino takav si posve moj. Jer jedino s tobom prihvaćenim i prigrljenim mogu si priuštiti svaku radost koju poželim.
Skrenuti na svjetlije pute, bude li te neko opet pokušao povesti stazama mraka, razočarenja, izdaje, samoće i očaja. I sam znaš kako smo njima već prošli i kako nam ništa dobro donijeli nisu.
Podsjećati uvijek iznova da dobrota i ljubav – ujedinjeni – mogu pobjediti svako zlo, mada se prečesto čini da to nije tako.
Ohrabriti svaki put kad zadrhtiš od straha ili neodlučnosti. Hrabrost je naš put i ne postoji ama baš nikakvo razumno opravdanje da ikada kreneš u drugom smjeru.
Ali... Ako mi nekad opet poželiš podmetnuti nogu, tim ću istim srcem svom žestinom na tebe nasrnuti. Pa da vidimo ko je jači!