Nekom beskrajno Mom...

Ukradeš mi misli pa im dodaš boje,
da se sve ljepote svijeta zgrnu na nas dvoje;
i tako bezbroj puta u svakom novom danu,
zagrliš mi ožiljke, pomiluješ ranu.

Pa se ispod trepavica Magija provuče,
ne mareć' za Sutra, ni Danas, ni Juče.
Oči munjom sijevnu a srce mi se digne
- na krilima vječnosti beskraju tvom stigne.