Ne pričajte meni...

Ako se nikad u životu niste upitali da li ćete se ikad više znati i moći od srca nasmijati, ne pričajte meni o tugama. Ni pripadnosti. Ni o nedostajanju. 

Ni o razarajućem bolu koji kida utrobu mi ne govorite. Ni o beskrajnim neprospavanim noćima. Ni o moru isplakanih suza. O jutrima u kojima ste se jedva natjerali, ne znajući ni sami kako ni zašto, da ustanete. Ni o tome, kako otada morate da živ(otar)ite samo sa četvrtinom srca. 

I ne govorite mi nakon koliko bi vremena žalovanje "moralo" prestati, nakon koliko bi se vremena život "trebao" vratiti u normalu. Što se mene tiče, nikad se u potpunosti vratiti neće.

Ni o gromoglasnom vrisku koji, ovako predveče, samo duša čuje mi ne pričajte. Ako niste to nikad doživljavali. I po stotinu puta ponovo sve to Bog zna kako i zašto preživjeli.