Beskrajno hvala dobrim ljudima, dojučerašnjim strancima

Danas neću pisati o tugama i nedaćama s kojima se susrećem i borim posljednjih mjeseci, jer bi se neki (ne)ljudi – sigurna sam u to – njima nasladjivali. Više me ne dotiću ogovaranja, klevete i laži koje pojedinci šire po mom rodnom gradu. Svakome sve na njihovu dušu. Ko sam ja da ikome sudim? I ko je toliko bezgriješan da može suditi meni? Djole je već davno u jednoj svojoj pjesmi divno rekao: „...jer znam da Neko to od gore vidi sve...“ Napisaću tek toliko, čisto da se zna, kako u gradu u kome sam rodjena a najmanje u njemu živjela, srećom po mene, postoji još par ljudi kojima mogu reći sve, kojima mogu otvoriti dušu i vjerovati da me neće ni prevariti, ni izdati, niti na bilo koji način iznevjeriti. S kojima ću i dalje održavati kontakt i sretati se kad za to bude prilike. Svi ostali postali ste samo to – ostali, potpuno nebitni. Kao uostalom i ja vama. I nek' tako ostane za vijeke vjekova. Daleko vam bila kuća od moje. Kako ovi prvi sigurno znaju ko su, tako i vi ostali, nimalo ne sumnjam u to, znate ko ste, pa makar mi bili i rodbina, nekad stvarno dragi ljudi. Eh, nekad... Davno mi je rahmetli tata rekao: »Čuvaj se ti, sine moj, svojih najbližih. Svako ko naknadno udje u tvoj život, može te iznevjeriti, prevariti, povrijediti, ali kao neko »tvoj« - niko!« Znao je on, vidio je sve, kao što sada znam i vidim ja sama.

Danas ću pisati o tome kako sam poslednjih dana upoznala neke ljude koji su mi u trenutnoj situaciji pomogli više nego svi oni od kojih bi čovjek pomoć očekivao. Kako su mi svojom dobrotom i ljudskošću uljepšali teške trenutke i barem malo ublažili bol zbog svega proživljenog ta četiri dana koliko sam tamo boravila. I ponovo se ispostavilo da će ti po nekom nepisanom pravilu, najčešće više pomoći dojučerašnji stranac nego rod rodjeni. Valjda treba tako da bude. I neka bude. Zbog tih i takvih osoba još uvijek vjerujem u dobro u ljudima, u nesebičnost, humanost, ljudskost. U oslonac i podršku kad je to čovjeku najpotrebnije. Ovom im se prilikom želim zahvaliti za sve učinjeno. Za svaki i najmanji tračak vedrine i optimizma koji su ovih dana unosili u moj život.