Danas nazdravljam...

Poznajem neke divne ljude. Ljudine zapravo. One koji još uvijek, uprkos ovom haotičnom svijetu, vjeruju u dobrotu, u poštenje, u ljudskost i zahvalnost. Nikome ništa loše u životu nisu učinili. Žive svoj život, ni na trenutak se ne zamarajući tudjim. Ne dijele „pametne“ savjete kad se to od njih ne traži. Ne tračare, ne kleveću, pronašli su svoj mir, i ne pomišljajući da bi na bilo koji način stvarali nemir drugima. Dragim ljudima u svakom trenutku oslonac su, podrška, raduju se njihovim uspjesima ali isto tako i tuguju s njima kad ih zadese neki nemili dogadjaji. Slamka su spasa kad se na njihovim putevima nadju osobe koje nikako ljudima ne možeš nazvati.

E, samo te i samo takve LJUDE ubuduće želim u svom životu. Jer i mene čine boljom osobom. Jer me svojim prisustvom i djelima obavezuju da se i sama trudim u tom smjeru. Jer me svakodnevno podsjećaju da trebam biti zahvalna što su baš takvi kakvi jesu, dio mog života. Mog svijeta.

Danas nazdravljam svima njima, i nazdravljam sebi, beskrajno ponosna i sretna što imam tu čast poznavati ih. Nazdravljam životu koji nas je doveo na put jedne drugima, svjesna da mi, dok imam njih, niko drugi ništa ne može!