Biti Čovjek naziv je koji bismo svi trebali s ponosom nositi

Biti Čovjek — ne bi li to trebalo biti najveće i najvažnije poslanstvo svakog od nas? Ne titule. Ne novac. Ne prikazivanje savršenog života za društvene mreže. Ne dokazivanje svijetu da vrijedimo. Nego biti Čovjek. A čini se da je upravo to danas postalo najteže.

U vremenu u kom ljudi sve manje gledaju jedni druge u oči, a sve više kroz predrasude, interese i vlastite frustracije, ljudskost polako postaje rijetkost. Ljudi su sve više naučeni govoriti, ali ne i slušati. Naučeni su komentarisati, ali ne i razumjeti. Ukloniti se iz nečijeg života baš onda kad mu je teško. Osudjivati prije nego što sami sebe priupitaju: »A kako je njemu zapravo?« ili »Kako bih se ja osjećao/la na njegovom mjestu?«

Biti Čovjek nikako ne znači biti savršen. To znači imati srce koje zna osjetiti tudju bol. Zna stati. Zna pomoći. Zna ostati nježno čak i onda kada ga život baš i ne mazi. Biti Čovjek znači ne ismijavati tudje slabosti, jer ne znaš kakve bitke neko vodi kad ostane sam sa sobom. Znači pružiti ruku i onda kada ti to niko neće fotografisati niti nagraditi aplauzom.

Danas ljudi često misle da je snaga u hladnoći. U tome da 'nikoga ne trebaju'. Da ne pokazuju emocije. Da gaze preko drugih kako bi došli do svog cilja. Ali prava snaga je ostati dobar u svijetu koji te svakodnevno pokušava pretvoriti u nešto suprotno. Pravi ljudi nisu oni koji nikada ne padnu. Pravi ljudi su oni koji, uprkos svojim ranama, ni pod kakvim uslovima ne postanu razlog tudjih rana.

Biti Čovjek znači i znati voljeti. Iskreno. Bez kalkulacija. Bez maski. Znači ostati uz nekoga kada je teško, a ne samo kada je lako i lijepo. Jer karakter čovjeka se ne vidi u sunčanim danima — nego onda kada naidju oluje.

Na kraju života neće biti važno koliko smo imali. Biće važno to koliko smo dobra ostavili iza sebe. Koliko smo srca zagrlili riječima. Koliko smo puta nekome bili svjetlo onda kada je tonuo u mrak. Jer Čovjek se ne pamti po onome što je posjedovao. Pamti se po tome kako je činio da se drugi osjećaju. 

Biti prvenstveno Čovjek… To je naziv koji bismo svi trebali s ponosom nositi.