Until we meet again

Učio si me jeziku srca i jeziku ljudskosti. Usadio si hrabrost u moje oči. Odlučnost prvog nesigurnog koraka, kao i beskrajnu upornost svih ostalih koje sam u životu učinila. Bez tvoje nesebične podrške i bezuslovne ljubavi ništa od svega što sam postigla u životu, ne bih mogla.

I kako iko na ovom svijetu može reći da te više nema, kad te evo, već više od pedeset godina nosim u sebi kao najveće blago koje je život kadar ljudskom biću pokloniti. Kad svo to vrijeme još uvijek postojiš - u meni i svuda oko mene. Na svim stranama mog svijeta drijemaš kao uspavana želja, kao vječita utjeha u svim životnim problemima i nedaćama, koje, kao i ostali ljudi doživljavam i preživljavam. Ali se i u takvim trenucima pokušavam voditi nekim tvojim uvjerenjima, savjetima, tvojim životnim mudrostima kojima si me onako, kao pravi roditelj, nesebično zasipao. Iako bez tebe fizično, i dalje živim s tobom, zauvijek ukopanim u samo dno moje utrobe.

Kako iko na ovom svijetu može reći da te više nema, kad mi srce i dalje na trenutak preskoči kad se sjeti onog sretnog i nasmijanog ritma tvojih koraka kad god i gdje god bi mi se približavao, kad mojim krvotokom još uvijek teče tvoja krv, rodjenjem mi zauvijek u svaku moju poru usadjena? Kad moja duša od prvog dana našeg ovozemaljskog rastanka ljubomorno čuva uspomene na svaki trenutak proveden s tobom. Na svaki naš zajednički smijeh do suza. Svaki naš zajedno odgledani film. Koncert. Svaki onaj naš posebni pogled koji je značio da se bez ijedne riječi u potpunosti razumijemo i da nije bitno šta drugi rade ili govore. Kako, kad mi mama i danas zna reći „Ista si tata!“, a meni većeg ponosa u ovom životu nema i ne može biti, jer sam, eto, ista TI. Doduše, ne mora meni niko govoriti, znam ja to vrlo dobro i sama.

I sve će i dalje biti tako, dok ti se jednog dana ponovo ne bacim u zagrljaj! I dok ti na ovaj dan najvećom mogućom ljubavlju i privrženošću ne poželim sretan rodjendan! I sve dok me niko i ništa u cijelom ovom svemiru ne mogne ni na trenutak više odvojiti od tebe!

Na svemu što si mi bio za života, na najljepšim i najdražim uspomenama i na svemu što si mi u amanet ostavio, beskrajno ti hvala! Hvala ti što me, tamo odozgo, i dalje čuvaš i bdiješ nada mnom, posebno u trenucima kada sama sebi ne znam pomoći ili kad ne umijem sama sebi biti prijatelj. 

A najviše ti HVALA što si baš TI bio (i zauvijek ostao) moj TATA!