Sve bi bilo drukčije

Prerano, mnogo prerano si nas napustio. Uostalom, svako drag, ma koliko imao godina, uvijek ode prerano. I svjesna sam činjenice kako ti ne moram nijednom riječju reći koliko mi nedostaješ. Svjesna činjenice da sve to znaš. Ali... Trebao si me onako istinski zagrliti – kao što znaju grliti samo pravi očevi - još barem milion puta. Trebao si mi još barem toliko puta reći, s onim posebnim sjajem u očima, koliko si ponosan na mene. Trebao si me još sto godina podržavati, dijeliti mi savjete zlata vrijedne kojih se i danas svakodnevno prisjećam. Znam da me i danas pratiš u svemu što činim, znam da odozgo paziš name i da me čuvaš... I da možeš i danas, 22 godine poslije, biti ponosan na mene. Jer živim i dalje onako kako si me ti učio. Živim i dalje tvoje vrijednosti, tvoja uvjerenja. Tvojim načelima se vodim. Do kraja svog života ponosna na činjenicu da si baš ti bio moj tata. Ponosna na sebe jer sam bila i ostala zauvijek tvoja kćerka. Još u sebi osjećam tvoju beskrajnu ljubav, beskrajnu privrženost – svuda je sa sobom nosim. I bude mi makar malo lakše, pogotovo u danima poput ovog. U vremenima poput ovih, kad se nekoliko puta dnevno prisjetim tvojih riječi: »Čuvaj se ti sine moj, svoga. Svako drugi ko udje u tvoj život, može te napustiti, razočarati, oštetiti - ali ko 'tvoj neko' - niko to ne može.« I tada si bio u pravu. Već tada si znao i vidio sve što me čeka u životu kad tebe više ne bude. Tačno si znao ko će biti taj 'moj neko'. Kao neke vrste čarobnjak koji mi i nakon toliko godina donosi spas, nudi utjehu i oslonac, kako u dobrom tako i u lošem.

Sigurna sam kako bi danas sve, pa i ovo s majkom bilo drukčije da si ti još tu, da nikad ne bi dozvolio da neko drugi odlučuje o njenom životu.

Ljudino moja! Ne postoji na ovom svijetu niko, ama baš niko, ko o tebi može reći ružnu riječ – uvjerena sam u to! Ako je kojim slučajem i izgovori, laže!

Znam da znaš, ali eto, ipak ću ti reći, da sam danas, uprkos bolu i tuzi što me obavija, na neki način sretna što sam baš ovaj dan preživljela uz majku. Što sam joj u ovim za nju teškim vremenima i danas podrška i zaštita, što joj svakog trena iskazujem ljubav, što je u samo jednom danu bezbroj puta poljubim i kažem da je volim. Znam koliko ljubavi ste utkali u vaš zajednički život, koliko si je ti volio, pazio. I znam: samo nježnost i pažnja joj sada trebaju. Zato je volim, ljubim i grlim i u tvoje ime. Jer jedino još nju imam, od svih 'mojih'. A tebe svo to vrijeme provedeno s njom, svaki put, vidim kao neku blistavu svjetlost koja nas obasjava, vidim tvoje drago lice kako nam se odozgo smješi...

Tata

16. 2. 2003 - 16. 2. 2025