Ne zaslužuje baš svako ono najbolje što nosimo u sebi

I da ne ispadne da se u svom pisanju stalno bavim drugima, da ih ponekad čak i 'kritikujem', danas sam odlučila da navedem i neke svoje mane.

Znam pogriješiti i ja, naravno. Znam u trenucima uvrijedjenosti, ishitreno i bez imalo razmišljanja, i sama uvrijediti, izgovoriti riječi koje sekundu kasnije požalim. Ali kad vidim da sam to učinila/izrekla pogrešnoj osobi, znam se i izviniti. Ako ta osoba prihvati moje izvinjenje dobro, ako ne – njena/njegova stvar. Svi smo ljudi, i svi pokatkad griješimo, zar ne? Ali ne priznajemo svi svoje greške, to mi je već odavno jasno. I ne prihvata svako izvinjenje, ma kako iskreno bilo.

Neke stvari jednostavno ne mogu niti hoću da oprostim. Pogotovo one koje ja nikome nikad ne bih učinila. Zlobu, pakost, sebičnost, nepoštovanje, razne manipulacije i laži. Uvijek mi je istina bila jedno od najvažnijih načela u životu. I kako znam za sebe, svaka laž, ma odakle i od koga došla, zaboljela me više od nje. Ima u jednoj Čolinoj pjesmi stih koji kaže: »Bog nek' prašta – zato je Bog!« A pošto ja to nipošto nisam…

I ne, nisam uvijek zahvalna na svemu što mi se dešavalo i još uvijek dešava. Znam opsovati životu sve po spisku. Jer kako biti zahvalna što mi je prerano oduzeo osobe koje sam voljela više od njega samog? Kako biti zahvalna na neljudima koji dodju i prodju kroz moj život kao stampedo koji ruši sve pred sobom? Ima trenutaka kad me ama baš nimalo ne tješi činjenica da bi me takvi trebali podsjetiti kako nikad ne smijem postati poput njih. Srećom, bar sam naučila, da se u misao o njima ne ukopavam dugo, kao što sam znala činiti u nekim ranijim vremenima, da preusmjerim tok života na ljude koje danas zovem svojima.

I da, imala sam nekad srce toliko veliko, da u njega može stati svako ko mi se nadje na putu. Sad više ne, to se srce u mnogo čemu smanjilo. (Ako je to uopšte mana?) Sada zajedno biramo kome ćemo dopustiti da nam bude blizu, kome se otvoriti, povjeriti, s kim ćemo dijeliti i radosti i tuge. Jer sada znamo: ne zaslužuje baš svako ono najbolje što nosimo u sebi!