U inat dijagnozama

I eto, jedan mali, za mnoge vjerovatno beznačajni gest odnosno njegov izostanak, u trenu mi je otvorio oči i dao mi na znanje, kako od nekih ljudi ne smiješ očekivati ama baš ništa, čak ni najmanji znak pažnje. U obliku cvijeta recimo. Sitnica? Jeste, ali ogromna. Gledala sam meni dragu osobu kako u mom prisusutvu kupuje cvijeće. Po dva različita cvijeta. Neću lagati – potajno sam se nadala da je barem jedan od njih namijenjen meni. JBG, nije bio. Ni pomislio nije da bih se možda i ja razveselila cvijetu, makar i najmanjem... I da bih bila beskrajno zahvalna na njemu. Zapravo, nije ni morao biti kupljen. Mogao je biti ubran usput, na livadi ili pored puta. Za mene bi i to bilo dovoljno. Ne zbog cvijeta, nego zbog misli koja stoji iza njega. Meni bi mnogo značio, ali očito ja ni to nisam 'zaslužila'. Ali... Svemir je, kao i mnogo puta do sada, odlučio poravnati stvari. Već sljedećeg dana druga osoba pojavila se s buketom crveno-narandžastih ruža. Sasvim neočekivano. Bez pose...