Nemam ja ama baš ništa s tim

Nikad nisam bježala od svojih osjećanja. Ni lijepih ni onih manje lijepih. Nikad se nisam ni na trenutak pretvarala da sam nešto što nisam. Kad mi se smije – smijem se. Kad mi se plače – plačem. Kad mi se šuti - šutim. Nikad nisam stavljala masku na lice. Nikakvu. Ovo lice koje gledate, moje je jedino koje imam. Pa ako me bilo ko zbog toga ne voli, ne podnosi ili „samo“ ne zna sa mnom, njegov je to problem. Nemam ja ama baš ništa s tim. 

Nerijetko sam zbog svega gore nabrojanog "nasankala", bezbroj puta bila povrijedjena, ranjavana, omalovažavana, ponižavana, čak i nedostojna nečije ljubavi, ali Bože moj, i to mi je uvijek bilo nekako podnošljivije nego ne biti Čovjek! Nego biti ona koja to čini drugima.

Za ljude slične meni, one koji cijene iskrenost, jednostavnost, odanost i uzajamnost, koji se u životu vode istim vrednotama kao ja, koji znaju da se ništa na ovom svijetu ne podrazumijeva i da za svaki pravi odnos trebaš i ti uložiti nemalo truda, uvijek će biti mjesta u mom srcu. Srećom, poznajem i takve. I baš njima je namijenjen ovaj osmijeh.