Hajde da ostanemo Ljudi, samo to

Hajde da danas procvjetamo mi. Da olistamo. Prije proljeća. Prije granja i cvijeća. Korijenom ukopanim duboko u zemlju, glavom negdje visoko iznad oblaka. Tamo gdje domuje Sunce. 

Hajde da naučimo srce kako da kao najljepši šal zavijori negdje izmedju, k'o balans, slobodno i ushićeno nad svim ljepotama koje njegove oči usput susretnu. Da dopustimo da nas blagi povjetarac ponese u susret najdražim ljudima i najljepšim dogadjajima. Uprkos svom sivilu koje nas pokatkad obuzme, uprkos borbama koje vodimo u samoći, iza zatvorenih vrata. Uprkos tugama koje nas kao kreštave vrane pokatkad salijeću.

Hajde da počnemo stvarati jedan ljepši svijet, u kome nema zlobe, nema zavisti, nema dvoličnosti. U kojem će carovati samo dobrota, samilost i nada. 

Hajde da budemo Ljudi Ljudima i da ostanemo Ljudi i kada nam neljudi prolaze kroz život. Samo to!