"Bezvidjenja"!

Zapravo je olakšavajuća činjenica da neki dragi ljudi iz tvoje prošlosti, najčešće u tvojim teškim vremenima, pokažu svoje pravo lice i sami sebe postave na ono mjesto gdje pripadaju. U tvom životu NIGDJE VIŠE! Jednostavno sebe žive sahrane u tebi. I što je od svega najbolje, ti ne moraš ni prstom mrdnuti, sve to oni sami učine. 

Ne preostane ti tad ništa drugo nego mahnuti im u pozdrav i umjesto 'dovidjenja' tiho u sebi izgovoriti 'bezvidjenja'. Znam, znam, ta riječ ne postoji u bosanskom jeziku. Ali… Što se mene tiče, trebalo bi je uvesti u riječnik, kao posljednji pozdrav živim osobama koje za tebe u jednom jedinom trenutku prestanu postojati.