Grad koji nije samo mjesto na karti

Postoje gradovi koji nisu samo mjesta na karti. Gradovi koji postanu dio tvoje duše, jer u njima ostaviš nekoga koga nikada ne možeš prestati voljeti. Za mene, to je naš grad. I u njemu – TI. Ne mogu razdvojiti jedno od drugog. Svaka ulica, svaka zraka sunca, miris mora, svaki kasni sat kad se svjetla utišaju i ostane samo šum valova… Sve me vodi tebi. Još uvijek smo tu, i ti i ja, zauvijek upleteni u njega, u svaku njegovu stopu, svaku riječ koju izgovorim o bilo čemu, bilo kad. Bilo kome.

Jer ti nisi bio samo osoba. Bio si osjećaj doma. Onaj rijetki, gotovo nestvarni osjećaj da sam tačno tamo gdje trebam biti. Da me neko vidi bez objašnjenja, razumije bez riječi i prihvati bez zadrške. U tvom prisustvu nisam morala biti ništa drugo osim – ja. I možda je baš zato ova tišina koja je ostala iza tebe ovako glasna. Jer nedostaješ na način koji ne mogu objasniti nikome ko to nije osjetio. 

Nedostaješ u malim stvarima – u riječima koje i dalje šapućem u nebo, u mislima koje i dalje dijelim s tobom, u trenucima kad se nasmijem pa instinktivno poželim da si tu. A onda shvatim… TI i jesi tu! Jer ne moram zatvoriti oči da bih te osjetila. Tu si, najbolji moj. U vjetru koji mi dodirne lice, u mirisu svakog godišnjeg doba, u soli koja je zauvijek ostala na mojoj koži, u nekom neobjašnjivom miru koji me preplavljuje na mjestima gdje smo nekad bili MI. I znam da me pratiš, tiho i nenametljivo, kakav si i bio, znam da paziš na mene, da me tvoja prisutnost, ma gdje bila, ma šta da mi se desi, i danas tjera da ne odustanem kad mi je najteže.

Ne – ti nikada nisi otišao. I ne moramo nas dvoje ostati u istom obliku da bi bili zauvijek povezani. To je najdragocjenija istina o nama. Ti si samo prešao u nešto što više ne mogu gledati ni zagrliti, ali mogu osjetiti – isto onako duboko kao nekad kad si bio tu.

I zato, koliko god nedostaješ… Znaj da te nosim sa sobom. U svakom svom pokretu kako u Izoli, tako i u svakom gradu u kojem se nadjem. U svakom pogledu prema moru. U svakom dijelu sebe koji si jednom dotakao i zauvijek promijenio. Jer neke ljubavi ne prestaju. One samo nauče postojati drugačije.