U inat dijagnozama

Ako mislite da je moj život lišen letova, plesa, lišen radosti… Kako se samo varate! Dovoljno je samo da poželim da letim… I letim. Put oblaka, put duge, put zvijezdanog praha. Leti mi duša. A zar, osim duše, išta drugo može biti važno? I kad poželim plesati… Zaplešem. Uz zvuke valcera, tanga ili rock'n rolla. Uz očaravajuće serenade tišine. Uz druženje i razgovore sa dragim ljudima. Duša mi pleše. Zar na ovom svijetu i u ovom životu išta osim duše ima smisla? I šta će joj zaboga noge kad posjeduje krila?!   

  Jer kraja nema, sve samo teče; i život i nade, i sreće i boli, i suza što ponekad gorko zapeče - razlog je samo da još jače volim prostranstva koja i dalje tebi me vode, sve ono naše što u sebi nosim! Kad se dvije duše za života srode ni nebo ih ne pita nikad više: "Ko si?"  

Ljubav smiruje, stišava, tješi, sluša, razumije, ohrabruje, pojednostavljuje, spašava, nudi oslonac, utočište i sigurnost. Ni i kakvim okolnostima NE posjeduje, NE uništava, NE povrijedjuje, NE ranjava, NE obezvrijedjuje, NE izdaje, NE manipuliše, NE preračunava.  Sad kad si konačno to shvatila i prihvatila, ne pristaj nikad više ni na najmanji dio onoga što ljubav nije.

  Ljudi koji pronalaze svoju sreću u tudjoj nesreći nikad shvatiti neće kako im ta sreća neće potrajati. Ma koliko se trudili, ma koliko to željeli. Pa će kriviti život, kriviti sudbinu, kriviti cijeli svijet oko sebe. Nikad ni pomisliti neće kako su samo tako odlučili, sami djelovali na štetu drugih, sami sebi iskopali jamu u koju će jednog dana zasigurno upasti. Ljudi koji bez ikakvog objašnjenja prekinu svaku komunikaciju s nekim ko se uvijek sam trudio, bio jedini pobudnik prijateljstva, druženja, koji je jedini činio sve da taj neki odnos održi u životu, nikad ni pomisliti neće da su time prijatelja možda povrijedili. Ali se i taj prijatelj jednog dana otrgne tuzi i razočaranosti, jednog se dana umori od čekanja da druga strana učini makar najmanji korak, da se makar malo potrudi da se priča ne završi, pa odluči da ni on više neće učiniti ništa na održavanju tog s jedne strane lažnog a s druge iskrenog prijateljstva. Prosto i jednostavno, obično u jednom samom trenutku, dodj...

Slomišmo se pokušavajući život definisati riječima. Izbezumljeno se osvrćemo oko sebe u potrazi za nekom drugom osobom, koja bi osmislila ako ne svaki, ono bar poneki trenutak našeg postojanja. Lutamo u najcrnjem mraku tudjih nekih labirinata, tražeći u njima svoj spas i svoje rješenje. Saplićemo se o vlastite ponore iluzija, očekujući od drugih da nam zakrpe naše davno polomljene dijelove. Odrićemo se vlastitih boja da bi od bezbojnih ljudi bezuspješno pokušavali istržiti bar malo šarenila koje bi nam uljepšalo dane. Degradiramo vlastite svjetove da bi dragim ljudima mogli uljepšati njihove. Jer tako valjda u životu treba. Jer jedino tako ćemo jednom i naša sreća i mi doći na red… Vraga! Život nema pojma ni o kakvom redu. I nikada ti neće stajati rame uz rame, niti će te podržati u nastojanjima da mijenjaš tudje svjetove. I čije bi to ti svjetove mijenjala, dušo moja draga? Svjetove ljudi koji se promjena boje, strijepe pred njima? Koji im se iz sve snage opiru, ne žele ih? Mije...

Nije uvijek ona jedna kap kriva za prolivenu čašu. Nekad se čaša sama prevrne pa pukne, nekad se zaljulja pa se dio sadržine prolije. A nekad je (bilo je vrijeme da i to naučim!) zaljuljam ili prolijem i sama. Da sve ono što mi nije potrebno i što nikako ne bi trebalo biti dio mog života, iscuri, nestane. Da ustupi mjesto stvarima kojima težim i koje mi pričanjavaju zadovoljstvo. Koje ni za sva blaga ovog svijeta ne bih mijenjala. Svoje neke male ljude velikog srca. Svoja putovanja dušom na kojima mi nikakva pratnja raznoraznih glumaca i negativaca nije potrebna. U prošlost punu prelijepih uspomena. U budućnost u kojoj za loše stvari i loše ljude više nema mjesta. Puno sam toga u životu prošla. Bilo je tu svega i svačega. Sad shvatam kako me je svaka osoba koju sam u životu srela, svaki predjeni put (kako uzbrdo tako i nizbrdo) vodio meni ovakvoj kakva sam danas. Meni, koja konačno zna svoju vrijednost i koja od nje ni za kakvu cijenu više ne odustaje. Ali je počela odustajati i od...

Ja sam još samo u jedno sigurna: nikada više nikome neću dozvoliti da mi skine ovaj osmijeh s lica.    Možda život još i može, ali ljudi više zasigurno NE!