Novi se svjetovi ne osvajaju, nego stvaraju

Stvorila sam neki novi svijet. Novi svemir. Samo za sebe i za ljude s dušom. Ne borim se više protiv buke nekih sasvim suprotnih svjetova koji nisu ni nalik mome. Ne pokušavam više ni popravljati, ali ni razumjeti ljude koji se ni po čemu ne uklapaju u moje dane, koji ne zaslužuju da budu ni u mojim mislima, kamoli dio mog života. Možda sam nekad i htjela, iz inata, iz nade, iz ljubavi. Ali danas… Danas stvaram nešto drugo. Nešto posve svoje. Svoj svijet – tih i topao. Bez preglasnih riječi i praznih obećanja. Bez trke za priznanjem, za aplauzom, bez maski koje padaju kad svi odu. Svijet u kojem se šuti kad nemaš šta reći, a govori kad srce zatreperi. Svijet u kojem se pokatkad samo mirno sjedi i dočekuje budjenje novog dana kao čudo, a ne kao teret. 

 

Svijet sačinjen od sitnih radosti – od pogleda koji ne osudjuju, od riječi koje liječe, od ruku koje te ne guraju od sebe, već te zagrle. Svijet gdje se ne hvali samo snaga, nego i nježnost. Gdje je priznanje vlastite slabosti znak da si još uvijek čovjek. Gdje se ne traga za savršenim ljudima, već za onima čije su pukotine ispunjene svjetlom. U njemu vrijeme sporije i nadasve mirnije teče. U njemu jutra počinju, a večeri se završavaju zahvalnošću. Tu niko ne glumi sreću – ali ni ne odustaje od nje.

 

U tom svijetu niko nije previše ni premalo. Tu se ljudi ne procjenjuju po izgledu, brzini, moći. Tu vrijedi ono što duša govori kad svi utihnu. Tu su pogledi iskreni, ruke otvorene, a riječi meke kao jutarnje svjetlo. Tu ima mjesta samo još za duše koje vjeruju u tihe revolucije. Koje znaju da se novi svjetovi ne osvajaju, nego stvaraju - kap po kap, u vlastitom srcu. I u srcima dragih ljudi. Za one ostale vrata tog svijeta su zauvijek zatvorena. Ne zbog oholosti, o ne, nego iz potrebe da svim srcem čuvam ono što sam izgradila. Jer ovaj moj svijet je nježan. Krhak. Stvoren samo za ljude s dušom. Za one koji razumiju tišinu, čuju i najmanji šapat, one koji znaju zagrliti bez ijedne suvišne riječi.

 

Ako si jedan od njih, znaćeš. Po mnogočemu. Ako nisi, iskreno se nadam da već znaš. Da ti ne moram reći ni riječi više.