Neadekvatna terminologijo, ti li si?

Da se danas malo pozabavim terminom „invalid“. I da vam pokušam objasniti zašto taj općeprihvaćeni izraz nikako ne podnosim i zašto mi se pri njegovom korištenju naježi svaki i najmanji dio mog bića. Svi valjda znamo šta ta riječ znači, ako je s engleskog doslovce prevedemo.

Na svoju veliku žalost, a smjela bih tvrditi i na žalost mnogih od nas, uveliko se upotrebljava, kako u medijima, tako i u političkim, društvenim i sveopštim sferama života.

Kako bi se, pobogu, ijedna osoba u kolicima, pri zdravoj pameti, i na trenutak mogla pomiriti sa činjenicom da je neko naziva „nevažečom“ odnosno „nesposobnom“? Kako bilo ko može očekivati da se poistovjetimo s tom nadasve neprikladnom definicijom? Kako, kad završavamo škole, fakultete, zapošljavamo se, plačamo poreze i obaveze koje nam državni organi nalažu? Kako, kad osnivamo porodice, radjamo i odgajamo djecu? Putujemo, bavimo se raznim sportovima. Pišemo, čitamo, snimamo, stvaramo. Uživamo. Volimo. Smijemo se i plačemo. Radujemo se i tugujemo... Da, po svemu tome bi nas morali definisati. Jer sve to i jesmo! Živimo, dišemo, sanjamo, baš kao i vi – ostali! 

Zato, potresite bar malo razuma na jezik, ljudi! Pozovite makar komadić mozga na raport, barem dio srca stavite na gotovs, prije nego po ko zna koji put, pričajući o nama, upotrijebite ovu totalno neadekvatnu riječ.