Peripetije u centru grada

Hajde, recimo da nekako razumijem potrebu trgovaca da kućice budu postavljene na mjestu gdje svakodnevno prolazi ogromna masa potencijalnih kupaca. Ipak je ovo mjesec kad smo ljudi najradodarniji i kad oni baš radi našeg suludog trošenja zadovoljno trljaju ruke. Ali koliko god se trudila, ne mogu da smislim ama baš nijedan valjan razlog zbog kojeg je opština Kamnik dozvolila 'prekrivanje' dva parkirna mjesta za osobe s invaliditetom i to u samom centru grada. 

 

Mogli su barem, negdje u neposrednoj blizini, privremeno obilježiti 'nova' dva mjesta za nas. Mogli su vala i kućice smjestiti na trg koji je od njihove sadašnje pozicije udaljen svega 10 metara i na kome nekako tužno i besmisleno zjape prazne stolice ne baš posjećivanog kafića. Baš kao i te kućice.

Ali ne, one moraju stajati baš tu, a ja i meni slični možemo parkirati gdje god poželimo, pod uslovom da ostanemo u autu pošto na 'normalnim' parkiralištima ne možemo otvoriti vrata onoliko koliko nam treba da izadjemo.

 

Bravo grade mog djetinjstva i najranije mi mladosti! Bravo grade u kome je već od 1947 poziciran Zavod za usposabljanje invalidne mladine (nekad ZUIM sada CIRIUS)! Baš ništa nisi naučio za ovih 75 godina!