Nije Srebrenica samo 11. juli

Nije Srebrenica samo datum. Nije to samo 11. juli – iako tada najviše boli. Srebrenica je rana koja nikada ne zarasta. Ona je tišina izmedju dva ezana, šapat majke koja još uvijek traži kosti djeteta, prazna soba čije prozore više niko ne otvara.

Srebrenica je glas koji godinama odzvanja medju brdima, tražeći pravdu. To je mjesto gdje je čovjek prestao biti čovjek – a monstrumima su data uniforma, naredbe i mirna savjest. To je grad u kojem kosti jednog čovjeka leže u tri ili više masovnih grobnica, jer su ubijeni kopani i raskopavani, premještani, skriveni. Kao da će istina postati izbrisana zakopavanjem i premještanjem kostiju.

Srebrenica je više od genocida – jer je to i svijest koja to zna, a šuti. To su otvorene oči svijeta koje su gledale, znale… a okrenule glavu. Srebrenica je ime svakog djeteta koje nije stiglo odrasti. I svakog oca koji je posljednji put pogledao sina prije nego što su ih zauvijek razdvojili.

To je hiljade priča koje još nisu ispričane – jer njihovi najistinitiji pripovjedači odavno leže pod zemljom.

Nije Srebrenica samo dan sjećanja – to je obaveza. Da pamtimo. Da učimo. Da nikada ne zaboravimo. Jer ako zaboravimo – ponoviće se. Zato govorimo. Pišimo. Nosimo cvijet s jedanaest latica.

Zato svaki dan recimo: "Nikad više" – jer nikad više ne počinje od 11. jula. Počinje od današnje šutnje ili hrabrosti da progovorimo 🖤🖤🖤🖤