Nisu kolica ta koja me definišu

Nisu kolica ta koja me definišu. Nije ta pokretna konstrukcija ono što odredjuje moju vrijednost, niti su točkovi oni što me vode kroz život. Ja sam više od toga. Ja sam osoba. Duša. Srce koje voli, misli koje plešu, snovi koji ne poznaju granice.

Ponekad su mi tudji pogledi znali biti teži od samih prepreka. Tišina koju su mi ljudi ponekad poklanjali umjesto riječi znala je odzvanjati glasnije od vike. Ali naučila sam — hod ne čini čovjeka. Hod je samo jedan od načina kretanja. A ja se krećem, možda drugačije, ali svakim danom naprijed, svojim tempom, s više osjećaja nego mnogi koji protrče kroz život.

Kolica su samo neizostavni produžetak mene. Ona mi pomažu, ali me nipošto ne odredjuju. Ne odredjuju moje granice, niti moj potencijal. Ne ograničavaju moju snagu, ni širinu mog pogleda. Možda me je tijelo i izdalo, ali duh mi je ostao nepokoren, i u njemu nema ni traga sažaljenju. Jer ja sam borac. Ne tražim niti podnosim da me bilo ko gleda s visine, ni s sažaljenjem. Tražim da me gledaju kao čovjeka — ravnopravnog, dostojanstvenog, živog.

Znam voljeti, znam patiti, znam oprostiti, sanjati, stvarati. I ne, nisu kolica ta koja me definišu. Definišu me izbori koje donosim. Ljubav koju pružam. Snaga kojom se jutrima budim i kažem: "Idemo dalje. Srcem, ne točkovima!"